Mjesni prijevoz na posao i s posla može se radnicima nadoknaditi neoporezivo u visini stvarnih izdataka prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne prijevozne karte odnosno do visine cijene mjesečne odnosno pojedinačne prijevozne karte. Navedeno proizlazi iz čl. 7. st. 2. t. 29. i 30. Pravilnika o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 10/17. – 143/23.).
Kada na određenom području nema organiziranog prijevoza, naknada troškova prijevoza na posao se utvrđuje u visini cijene prijevoza koja je utvrđena na približno jednakim udaljenostima na kojima je organiziran prijevoz.
Međumjesni prijevoz na posao i s posla radnicima se može nadoknaditi neoporezivo u visini stvarnih izdataka, prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne karte odnosno do visine cijene mjesečne odnosno pojedinačne prijevozne karte. U slučaju kada radnik mora sa stanice međumjesnog javnog prijevoza koristiti i mjesni prijevoz, stvarni izdaci utvrđuju se u visini troškova mjesnog i međumjesnog javnoga prijevoza odnosno do visine stvarnih izdataka utvrđenih u visini troškova mjesnog i međumjesnog javnoga prijevoza.
Neki gradovi su omogućili građanima (svim ili samo nekoj skupini, primjerice umirovljenicima) besplatni javni prijevoz, pa se postavlja pitanje može li se tim radnicima prijevoz na posao i s posla nadoknaditi neoporezivo.