Ministarstvo poljoprivrede raspisalo je Natječaj za financiranje projekata u 2021. godini prema Programu za financiranje projekata lokalne infrastrukture i ruralnog razvoja na područjima naseljenim pripadnicima nacionalnih manjina.
Prijavu na ovaj natječaj mogu podnijeti obiteljska poljoprivredna gospodarstva upisana u Upisnik poljoprivrednika/Upisnik obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, ekonomske veličine od 500 do 4.999 eura standardnog ekonomskog rezultata.
Neprihvatljivi korisnici su oni koji su ostvarili potporu iz Natječaja za financiranje projekata u 2018., 2019. i 2020. godini prema Programu za financiranje projekata lokalne infrastrukture i ruralnog razvoja na područjima naseljenim pripadnicima nacionalnih manjina kao i prijavitelji koji su ostvarili potporu iz Natječaja za provedbu tipa operacije 6.3.1. “Potpora razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava” ili na LAG natječaju sukladnom tipu operacije 6.3.1.
Iznos sredstava koji može biti dodijeljen po korisniku je 60.000 kuna, bez obveze korisnika da sudjeluje vlastitim sredstvima. Prihvatljive aktivnosti (troškovi) su: kupnja domaćih żivotinja, višegodišnjeg bilja, sjemena i sadnog materijala kao i kupnja, građenje jednostavnih objekata ili opremanje zatvorenih/zaštićenih prostora i objekata te ostalih gospodarskih objekata uključujući vanjsku i unutarnju infrastrukturu u sklopu poljoprivrednog gospodarstva. Također opravdani trošak se smatra i podizanje novih i/ili restrukturiranje postojećih višegodišnjih nasada, kupnja gospodarskih vozila, poljoprivredne mehanizacije, strojeva i opreme (novih i rabljenih), kupnja ili zakup poljoprivrednog zemljišta (osim državnog), uređenje i poboljšanje kvalitete poljoprivrednog zemljišta, građenje i/ili opremanje objekata za prodaju i prezentaciju vlastitih poljoprivrednih proizvoda, uključujući troškove promidžbe, stjecanje potrebnih stručnih znanja i sposobnosti za obavljanje poljoprivredne proizvodnje i prerade, operativno poslovanje poljoprivrednog gospodarstva.
Iz financiranja su isključene aktivnosti kao što su nabava repromaterijala, kupovina poljoprivrednih resursa, nabava ambalaže, plastičnih kutija, staklenih boca, etiketa, gajbi, posuda za voće, odijela, kaciga i čizmi, računalni programi i troškovi koji su ranije financirani nekim drugim projektima.
Za prijavu je potrebna dokumentacija: Potvrda o ekonomskoj veličini SOPG-a/OPG-a izdana od Ministarstva poljoprivrede, preslika važeće osobne iskaznice nositelja SOPG-a/OPG-a, potvrda iz Porezne uprave da prijavitelj ima podmirene financijske obveze prema državnom proračunu.
Maksimalno vrijeme provedbe projekata je šest mjeseci od dana sklapanja Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava.
Prijave se podnose od 3. svibnja do 3. lipnja, a ukupan proračun natječaja je 20 milijuna kuna.
Konzultantske usluge vezane uz navedeni natječaj pružaju se u LRA Poduzetničkom centru Pakrac te se usluga prijave na natječaj naplaćuje 200 kuna uvećana za PDV.
Zanimljiva priča zavrtjela se oko pakračke tvrtke Linteo, koja kao sestrinska tvrtka zagrebačkog „Umbra designa“ od listopada 2018. godine posluje u pakračkoj poduzetničkoj zoni i bavi se proizvodnjom promotivnih materijala tekstilne kategorije. Jučer su u Pakracu u prvom tzv. auditu, svojevrsnoj stručnoj procjeni, boravili predstavnici IGC Global Promotiona, međunarodnog velikana i predvodnika u svjetskoj promidžbenoj industriji, s ciljem sklapanja ekskluzivnog ugovora o proizvodnji. Ukoliko bi udovoljili vrlo rigoroznim zahtjevima stručne komisije, za ovu pakračku tvrtku to bi značilo nova radna mjesta uz znatno povećanje proizvodnje, ali i zagarantiran posao 365 dana u godini. O potencijalno svijetloj budućnosti razgovarali smo sa Srećkom Žuljem, direktorom Lintea.
„Danas naša tvrtka ima 10 stalnih zaposlenika, a potpisivanje ugovora značilo bi znatno više posla i izrade promidžbenih materijala za njihove klijente, a to su između ostalih T-mobile, Loreal, Philips, Booking.com i sl. Isto tako, značilo bi to momentalno zapošljavanje 15 do 20 žena te prelazak na trosmjenski rad. Imamo strojeve koji nam to omogućuju, a ubrzo bi na red došlo i fizičko proširivanje u odnosu na sadašnji prostor. Ako potpišemo ugovor kupili bi i automatsku krojačnicu vrijednu 150 tisuća eura, ali to su već slatke muke. Važno je proći drugi audit koji je 17. svibnja“.
Nadovezala se Ivana Žulj Knežević, iz sestrinske zagrebačke tvrtke koja je spomenula i realne hendikepe koji su i glavna tema audita, a to je odnos narudžbi i proizvodnih kapaciteta. U slučaju potpisa ekskluzive, ovdje bi se radili količine od 50 do 100 tisuća komada raznih jedinica, bez prava na pogrešku pa je razumljiva i eventualna skeptičnost stručne komisije. No, kako pakračka firma već ima iskustva u partnerskoj suradnji s IGC-om, zrače optimizmom oko uspostave konačne suradnje jer dosad su svojim proizvodima, osim kvalitetom izrade, privukli pažnju i rokovima isporuke koja su vrlo značajan segment u promo-branši.
U službi podrške pakračkom Linteu jučerašnji prvi dan audita pratile su gradske i županijske delegacije koju su činili gradonačelnica i saborska zastupnica Anamarija Blažević, župan Alojz Tomašević, tajnik Županijske gospodarske komore Marko Dumančić, pomoćnica ministra poljoprivrede Jelena Đugum te Vladimir Gazić, direktor pakračke razvojne agencije.
Predstavnicima IGC je osim kratkog predstavljanja potencijala tvrtke Linteo, upriličena video prezentacija ratom stradalog pa obnovljenog grada Pakraca, koju je komentirala Zrna Garača, viša stručna suradnica za gospodarstvo i EU fondove, objasnivši gostima i potencijal grada u poduzetničkom smislu. Uz razvoj obrtništva i gospodarstva kroz povijest do danas, naglašena je kontinuiranost gradske potpore poduzetnicima, naročito u novije vrijeme, a poseban osvrt bio je i na nekad jaku pakračku tekstilnu industriju prikazanu kroz Odjeću, odnosno Modernu.
Od županijskih gostiju obratio se tajnik Županijske komore Marko Dumančić, kao i župan Tomašević koji je pakračkoj tvrtki poželio potpis vrlo vrijednog ugovora koji garantira nova radna mjesta. „Sklapanje ugovora sa svjetskim imenom bio bi glasan poziv i drugim investitorima da dođu u našu županiju“, zaključio je župan. Upoznavši prisutne s ulaganjima u poduzetničku infrastrukturu, završila je gradonačelnica Blažević, naglasivši 200 godišnju lokalnu tradiciju obrtništva te izrazila želju da Pakrac ponovo bude na karti Hrvatske kao zdrav i poželjan centar poduzetništva.
Od lanjskog ožujka pa do rujna ove godine Lokalna razvojna agencija Poduzetnički centar Pakrac provodi projekt „PCP podupire poduzetnike“ vrijedan ukupno 600.000 kuna od čega Europski fond za regionalni razvoj (EFRR) sufinancira s 440 tisuća. Cilj projekta je stvaranje povoljnog okruženja za razvoj poduzetništva s očekivanim učincima kao što je ojačan položaj poduzetnika na tržištu, smanjena asimetrija dostupnih i korisnih informacija, otvaranje i aktivacija novih MSP-ova, rastući broj uspješnih poslovnih subjekata, povećanje konkurentnosti malog gospodarstva u Pakracu i okolici, promicanje poduzetništva u društvu, povećanje konkurentnosti postojećih poduzeća.
U sklopu tog projekta, slijedeća informativna radionica za zainteresirane poduzetnike i institucije će biti održana u utorak 13. travnja s početkom u 11 sati u prostorijama poduzetničkog inkubatora u sklopu zone male privrede s dvije teme: informacije o aktualnim natječajima i prijedlog djelovanja u turizmu za 2021/22. godinu.
Radi pridržavanja epidemioloških mjera iz LRA PCP umoljavaju zainteresirane da dolazak najave na telefon 290-650 ili mail: info@pc-pakrac.hr.
Pred desetak zainteresiranih danas je u Poduzetničkom centru Pakrac održana informativna radionica u sklopu poziva “Usluge za MSP-ove putem poduzetničkih potpornih insitucija (PPI)”, tijekom koje su predstavljene gradske gospodarske poticajne mjere namijenjene postojećim i novim mikro, malim i srednjim poduzetnicima sa sjedištem ili registriranom poslovnom jedinicom (registrirana poslovnica, trgovačka radnja, ugostiteljski objekt i slično) na području Grada Pakraca te OPG-ima. Mjere je predstavila Vanja Ražov, viša stručna suradnica PCP-a, a opširnije o njima može se pročitati na gradskoj web stranici (www.pakrac.hr).
Drugi, sadržajniji dio radionice vodio je Zvonimir Miler, stručnjak za EU fondove i vlasnik poduzeća za savjetovanje u poslovanju. Miler je temeljito predstavio potencijal Pustolovnog aktivnog turizma smještajući ga konkretnim primjerima u regionalne i lokalne okvire. Predstavljajući usluge takvog oblika turističke ponude, Miler je ukazao na obližnje prirodne resurse, najavivši još javnosti nepoznate aktivnosti na afirmiranju blagodati Psunja kao buduće vrlo poželjne turističke destinacije. Posebno onim korisnicima željnim sadržajnijeg odmora od već uvriježenih, pomalo običnih ljetovanja ili zimovanja.
Posebne aktivnosti na toj i takvoj afirmaciji, nastavio je Miler, provode se unutar Zajednica za pustolovni/aktivni turizam koja djeluje pri Sektoru za turizam Hrvatske gospodarske komore, a koje je on i osobno član. Ustvrdio je probitak i sve veću zainteresiranost za ovom turističkom granom na kontinentu Hrvatske, s obzirom na to da je dosad, zbog prirode usluge, više bila rezervirana za primorje. Pustolovni aktivni turizam posljednjih je godina osobito prepoznat u svijetu. Brojke su u ekspanziji, a neokrznut je prošao i najteže razdoblje aktualne korona krize, čak naprotiv, dobivši u to vrijeme i brdo novih poklonika. Stoga, završio je, valja ga uz ponizno pristupanje prirodi razvijati, jer je podjednako dojmljiv potencijal i potrošača i resursa.
U bivšem industrijskom dvorištu DI Papuka, sada novoj pakračkoj poduzetničkoj zoni, u objektu južno od glavne porte koju je poslije rata neko vrijeme koristila tvrtka Staklo SLS s probnom proizvodnjom je započela proizvodnja kabela od optičkih vlakana.
Nju je pokrenuo diplomirani inženjer strojarstva Robert Kovačević, poduzetnik iz Zagreba, vlasnik i direktor tvrtke R.S.A. Instalacije koja se 20 godina na području hrvatskog glavnog grada bavila različitim poslovima vezanim uz projektiranje i proizvodnju svjetlovodnih ili optičkih kabela, jedina u Hrvatskoj, ali i okolnim zemljama, pri čemu su kupci najviše telekom operateri i razne tvrtke koje se bave instalacijama.
Preseljenje proizvodnje iz Zagreba u Pakrac počelo je još početkom prošle godine. No najprije zbog potrebe pripreme proizvodnog prostora, a potom i zbog zahtjevnosti preseljenja proizvodne linije pri čemu je napravljen i kompletan servis koji su morali obaviti stručnjaci izvan tvrtke, proces se odužio, a i epidemiološke mjere su uzele tri do četiri mjeseca, kaže Kovačević.
Na dolazak u Pakrac, ovaj poduzetnik obiteljski povezan s Lipikom, se odlučio iz više razloga, najprije zbog adekvatne proizvodne hale koja zahtjeva zbog jedinstvene kontinuirane proizvodne linije prostoriju znatno većih dimenzija u dužini (najmanje 45 metara) nego u širini. Drugi razlog su povoljni uvjeti koje je dobio u Gradu Pakracu i Poduzetničkom centru, prvenstveno dugoročni zakup koji mu jamči da neće morati ponovo brzo obavljati zahtjevni posao preseljenja proizvodnih postrojenja.
Proizvodnja kabela od optičkih vlakana u Pakracu on još uvijek naziva probnom mada u njoj pored dvoje zaposlenih u Zagrebu stalno rade još dva radnika u Pakracu, a do kraja godine namjerava povećati broj zaposlenih za najmanje još dva sa srednjim ili višim tehničkim obrazovanjem.
Za proizvodnju kabela različitih vrsta, debljina i specifikacija, samonosivih, sa zaštitom i bez, sirovinu nabavlja u različitim zemljama Europske unije, a plan je godišnje u Pakracu proizvoditi više od tisuću kilometara.
Oživljavanje poduzetničke zone nedavno formirane u bivšem industrijskom dvorištu DI „Papuka“ je bila tema tradicionalne manifestacije u sklopu obilježavanja Dana Grada „Dan gospodarstva Grada Pakraca“ što je prijepodne održana u konferencijskoj dvorani organizatora Lokalne razvoje agencija PCP, a na kojoj su sudjelovali gradski čelnici, predstavnici pakračkih i županijskih obrtničkih udruga, poduzetnici, Zavod za zapošljavanje.
Vladimir Gazić, direktor LRA PCP, je u uvodnom dijelu podsjetio na razvoj poduzetništva u Pakracu od 19. stoljeća naročito se osvrćući na razdoblje od 1997. godine kada je gradsko vijeće donijelo odluku o pokretanje projekata poticanja poduzetništva što je u narednih 10-godina urodilo osnivanjem Poduzetničkog centra Pakrac, utemeljenjem poduzetničke zone i izgradnjom dvaju poduzetničkih inkubatora. Novih zamah nastaje 2016. godine kada Grad u stečajnom postupku počinje otkupljivati parcele u dvorištu „Papuka“ pa u naredne četiri godine stvara novu poduzetničku zonu veličine oko 18 hektara u čega je zajedno s izgradnjom dijela infrastrukture uloženo 3,8 milijuna kuna, u kojem već rade tri poduzetnika.
Natječaj koji je početkom godine raspisao Grad Pakrac za sedam parcela ukupne površine 68.800 četvornih metara rezultirao je da je šest parcela dobilo pet novih vlasnika, koje je dijelom predstavio Gazić.
Četiri drvoprerađivača i jedan metalni
„Drvo promet“ vlasnika Matea Šugića je otkupio parcelu veličine 12,8 tisuća četvornih metara te se projektom obvezao izgraditi proizvodne kapacitete za preradu drveta u koji će uložiti 1,9 milijuna kuna nakon čega bi trebao zapošljavati 10 radnika. „Šuma trans“ Stipe Šugića je postala vlasnik parcele veličine 20,7 tisuća četvornih metara, također drvoprerađivačke namjene u koju namjerava uložiti oko 1,1 milijuna kuna i zaposliti ukupno 19 radnika. „Šume Hala“ Miroslava Hale je otkupila dvije parcele ukupne površine 12,9 tisuća četvornih metara koja također u drvoprerađivačkoj industriji uz ulaganje od 3 milijuna kuna namjerava imati 18 zaposlenika. Obrt „Drvo Jozipović“ Marijana Jozipovića u drvoprerađivačku industriju na parceli veličine 8,6 tisuća četvornih metara, uz ulaganje oko dva milijuna kuna, namjerava imati 11 zaposlenika. Svi ovi poduzetnici su u tri tjedna od potpisivanja ugovora očistili svoje parcele od obraslog šipražja i dijela ostataka ruševina neupotrebljivih građevinskih objekata, istakao je Gazić.
Peti poduzetnik iz ovog ciklusa, tvrtka OEM KORP što je skraćenica od engleskog prijevoda izraza „proizvođač originalnih dijelova-korporacija“ predstavila se je sama, odnosno u ime vlasnika poduzetnika iz Brezina Dennisa Medveda koji ima 30-godišnje iskustvo rada u toj industriji u Meksiku, je to odradio prokurist Stjepan Drašner. On je rekao da im je namjera u Pakracu uspostaviti proizvodnju metalnih dijelova za autoindustriju i industriju poljoprivrednih strojeva. Riječ je o strojnoj obradi metala u poluproizvode visoke serijske proizvodnje namijenjen tržištu u Europskoj uniji, a s krčenjem parcele namjeravaju započeti vrlo brzo.
Proizvodnja optičkih kablova
Poduzetnik Robert Kovačević iz tvrtke RSA instalacije, koja je lani iz Zagreba prebačena u Pakrac, osnovane još 2001. godine, je nedavno počela sa svojom probnom proizvodnjom u jednom od rijetkih čitavih „Papukovih“ objekata, južno od glavnog ulaza u dvorište. Objekt je preuzeo lani u siječnju, a s probnom proizvodnjom, za sada s dva radnika, je počeo nedavno. Namjera mu je u Pakracu nastaviti proizvodnju svojih proizvoda namijenjenih svjetlovodnoj infrastrukturi (kablovi i mikrocijevi) s kojima je u ta dva desetljeća postojanja sudjelovao u brojnim velikim projektima poput infrastrukture Janafa i istarskog ipsilona.
U ime tvrtke „Detas“, jednog od dva stanovnika poduzetničke zone na jugu Pakraca govorio je Zvonimir Miler podsjetivši da su oni u Pakracu s proizvodnjom rasvjete za vanjske i unutarnje prostore prisutni od 2017. godine. Najveći dio prezentacije je iskoristio za predstavljanje njihovog najnovijeg proizvoda, takozvanu pametnu rasvjetu za pješačke kolne prijelaze o čemu smo na našem portalu opširno pisali nedavno (tekst vidi ovdje) te najavio da će u suradnji s Gradom i uz sufinanciranje Fonda za energetsku učinkovitost uskoro otvoriti na parkiralištu pored hotela „Pakrac“ punionicu za električne automobile.
Poduzetnici opravdali gradski optimizam
Gradonačelnica Anamarija Blažević je naglasila da je Grad u ovaj projekt oživljavanja zapuštenog industrijskog dvorišta, kojeg više nije mogla gledati i prisjećati se što je sve iz njega u gradu izgrađeno, krenula s puno optimizma vjerujući da će u pakračkim, ali i drugim poduzetnicima, u tome imati partnere. Ovo što je danas prezentirano ukazuje da se priča razvija u dobrom smjeru. Pozvala je poduzetnike da kroz PCP ili gradske službe iskažu svoje inicijative, potrebe i prijedloge te predložila da u svrhu međusobnog informiranja razmisle o oživljavanju nekadašnjih takozvanih „Radnih sastanaka ponedjeljkom“ na kojima su razne potporne institucije i poduzetnici razmjenjivali informacije, za što će biti potrebe, jer Grad pokreće natječaj za sufinanciranje poljoprivrede, a kreće i novo vremensko razdoblje sufinanciranja poduzetničkih projekata iz fondova EU.
Početak novog ciklusa energetske obnove
Gradonačelnica Blažević i predstavnik tvrtke „Inel“ iz Đakova potpisali su ugovore o izradi projektne dokumentacije za energetsku obnovu za pet gradskih objekata: zgradu gradske uprave, stadiona, kuglane, PCP i tržnice. Projektna dokumentacija treba biti gotova do kraja godine, a njenu izradu će u potpunosti iz programa „Elena“ financirati HBOR. To je prvi korak ka kandidiranju energetske obnove ovih objekata na budućem takvom natječaju Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost iz kakvog smo nedavno završili navedenu obnovu na zgradi bolnice i dvorane, a ranije i četiriju prosvjetnih objekata te 30-ak stambenih zgrada.
Dio Dana gospodarstva je iskorišten za završnu konferenciju projekta „Otvori vrata svijetu rada“ koji je unazad dvije godine provodio LRA PCP o čemu ćemo izvijestiti sutra.
Dobrovoljnim radnim akcijama prošlog vikenda nastavljeni su radovi na uređenju doma obrtnika u Tomislavovoj ulici. Konkretno, članovi i prijatelji Udruženja obrtnika Pakraca i Lipika radili su na zamjeni pokrova na krovištu objekta. Zamijenjena je stara krovna letva, postavljene OSB ploče, a uskoro će biti postavljena nova limarija i crijep. Radovi su naravno besplatni, a materijal je koštao oko 30.000 kuna koji su pakrački i lipički obrtnici, uz pomoć donatora, osigurali sami, kaže Davor Lepka, predsjednik Udruženja.
Nakon toga, ovog proljeća će uslijediti izrada novog pročelja za čega je oko zgrade nedavno postavljena skela i zaštitna ograda. Materijal će donirati obrt „Metalco“, a radove će izvoditi sami obrtnici. Upravo zbog principa da se radovi izvode dobrovoljnim radom, o roku završetka uređenja doma obrtnika je teško govoriti, kaže Lepka, ali se nada da će sve biti gotovo do kraja ljeta pri čemu će se voditi i briga da se objektu vrati bar približno nekadašnji izgled, jer se nalazi na rubu konzervatorski zaštićene gradske jezgre.
Financije i donatori diktiraju dinamiku radova
Za financijsku pomoć su se obratili gradovima Pakrac i Lipik koji su ih u obnovi ovog objekata i njegovu prenamjenu u dom obrtnika pomagali i ranijih godina. Naime pakračko-lipičko udruženje obrtnika je 2007. godine uz pomoć Hrvatske obrtničke komore za 150.000 kuna kupilo od Grada ruševnu zgradu veličine 13,5 x 14,5 metara, pri čemu je 100.000 donirao HOK, a 50.000 je platilo Udruženje. Obnova je započela nekoliko godina poslije, intenzivnija 2017. godine, a napreduju sporo jer materijal Udruženje kupuje uglavnom doniranim sredstvima i ugrađuju ga dobrovoljnim radom svojih članova. Stoga je nemoguće izraziti koliko su do sada ukupno novaca uložili u adaptaciju i obnovu koja je rezultirala da je objekt djelomično stavljen u funkciju krajem 2018. godine kada je u njemu po prvi put održana godišnja skupština Udruženja.
Već iduće godine radovi su nastavljeni kada su gradovi osigurali sredstva za kupovinu dijela nove stolarije i opločnika koje je u dvorištu postavio obrtnik kao svoj završni majstorski rad. Hrvatska obrtnička komora je donirala 25.000 kuna s kojima je postavljena instalacija centralnog grijanja te kupljeni radijatori. Vlastitim radom i sredstvima lani su obrtnici sami postavili sve ostale podne i zidne instalacije te ožbukali unutarnje zidove i odradili druge unutarnje radove na koje je utrošeno uz dobrovoljni rad i 78 tisuća kuna, pri čemu im je uz spomenute donatore pomogla i Županijska obrtnička komora s 5.000 kuna.
Ove godine Lepka očekuje da će osim nekoliko manjih sadržaja na unutrašnjosti zamjenom krovišta i uređenjem pročelja pakrački dom obrtnika nakon puno godina biti posve završen.
Oživjeti bivši uredski prostor
Što se tiče njihovog, sada već bivšeg, prostora u prizemlju stambene zgrade u Preradovićevoj ulici, on preseljenjem ureda u novi obrtnički dom više nije u funkciji. Udruženje želi taj prostor iznajmljivanjem oživjeti za potrebe nekog od obrtničkih prostora. Sve je već bilo dogovoreno da ove zime u njemu počne raditi jedan novi obrtnik. No početak rada su spriječile epidemiološke mjere, a Lepka se nada da će on oživjeti ovog proljeća.
Petero poduzetnika danas je u gradskoj vijećnici potpisalo kupoprodajne ugovore kojim su od Grada otkupili parcele u novoj pakračkoj poduzetničkoj zoni, koju je Grad formirao u bivšem industrijskom dvorištu Drvne industrije „Papuk“.
Natječaj koji je početkom godine raspisao Grad Pakrac za sedam parcela ukupne površine 68.800 četvornih metara rezultirao je s devet ponuda za šest parcela pri čemu interesa nije bilo za najmanju, veličine 4090 četvornih metara. Unaprijed predviđenim sustavom bodovanja koji je svaku ponudu vrednovao kroz broj budućih zaposlenih radnika, visinu ulaganja, vrstu djelatnosti, ponuđenu cijenu (od jedne do pet kuna po četvornom metru) i visinu budućih plaća, odabrano je pet poduzetnika: tri s područja Pakraca: „Drvo promet“ vlasnika Matea Šugića, „Šuma trans“ Stipe Šugića, „Šume Hala“ (dvije parcele) Miroslava Hale; i dva s područja Lipika: „Drvo Jozipović“ Marijana Jozipovića i ponuda poduzetnika Denisa Medveda iz Brezina tvrtke OEM KORP. Prve četiri se odnose na drvoprerađivačku industriju i u njima već postojeći poduzetnici, najviše poznati kroz izradu ogrjevnog drveta, odnosno ručno stolarije i namještaja, iskazuju namjeru da svoju dosadašnju djelatnost prošire na više oblike produktivnosti i finalizirane proizvodnje, dok peti iskazuje namjeru proizvodnje u metalnoj industriji, dijelove za automobile, čime se sada navodno bavi u Meksiku.
Kako je prilikom potpisivanja ugovora istaknula pakračka gradonačelnica Anamarija Blažević u proširenje od ranije postojeće zone u kojoj više nije bilo mjesta, od 2018. godine Grad je uložio 3,7 milijuna kuna u kupovinu cijelog pogona i izgradnju dijela infrastrukture te sanaciju objekta bivše zgrade uprave i Stakla SLS u kojima već sada djeluje tri poduzetnika. Iskazala je zadovoljstvo što većina poduzetnika, nakon izuzetno transparentnog natječajnog postupka, dolazi iz drvoprerađivačke industrije čime će biti nastavljena tradicija ove industrijske grane u Pakracu koja je uslijed ratnih, ali i raznih drugih okolnosti posljednja tri desetljeća izuzetno devastirana. Poželjela im je uspjeh te ih pozvala, ali i sve druge koji zadovoljavaju uvjete, da kandidiraju na uskoro pokrenut ovogodišnji gradski natječaj za poticanje poduzetništva.
O preuzetim pravima i obvezama poduzetnika, govorio je Vladimir Gazić, direktor lokalne razvojne agencije Poduzetnički centar Pakrac, koja će biti upravitelj i novom poduzetničkom zonom, pri tom naglasivši njihovu obvezu da u roku dvije godine na ovim parcelama pokrenu proizvodnju na način na koji su to prezentirali u poslovnom planu kojim su kandidirali na natječaj. O svim tim detaljima u petak ćete moći čitati opširno u našem tiskanom izdanju, a za nekoliko dana i na portalu.
U ime poduzetnika, Marijan Jozipović je izrazio zadovoljstvo što su na ovaj način, po prihvatljivim uvjetima došli u priliku da prošire i uvećaju svoje poslovanje. Konkretno, on je u poduzetništvu 15 godina, sada ima petero zaposlenih, a s ovim vjetrom u leđa očekuje da će zaposliti još toliko.
Nakon provedenog javnog natječaja, 23. veljače petero poduzetnika su potpisivanjem kupoprodajnog ugovora postali vlasnici šest parcela u nekadašnjem industrijskom dvorištu DI „Papuka“ o čemu smo izvijestili ranije. Zanemarimo li neke manje pojedinačne akcije, nakon niza pripremnih radnji koje su podrazumijevale razne administrativne postupke kao parcelacija, djelomično čišćenje od više godina naraslog šipražja i izgradnje središnje prometnice, to bi trebala biti prva konkretna aktivnost u oživljavanju ovog nekadašnjeg pakračkog industrijskog diva koji bi ubuduće trebao nositi naziv Gospodarska zona „Pakrac 1“ i kojom će upravljati Lokalna razvoja agencija Poduzetnički centar Pakrac.
Natječaj koji je početkom godine raspisao Grad Pakrac za sedam parcela ukupne površine 68.800 četvornih metara rezultirao je s devet ponuda za šest parcela pri čemu interesa nije bilo za najmanju, veličine 4090 četvornih metara. Unaprijed predviđenim sustavom bodovanja koji je svaku ponudu vrednovao kroz broj budućih zaposlenih radnika, visinu ulaganja, vrstu djelatnosti, ponuđenu cijenu (od jedne do pet kuna po četvornom metru) i visinu budućih plaća, odabrano je pet poduzetnika: tri s područja Pakraca: „Drvo promet“, „Šuma trans“, „Šume hala“ (dvije parcele) i dva s područja Lipika: „Drvo Jozipović“ i ponuda poduzetnika s iskustvom Denisa Medveda iz Brezina. Prve četiri se odnose na drvoprerađivačku industriju i u njima već postojeći poduzetnici, najviše poznati kroz izradu ogrjevnog drveta, odnosno ručno stolarije i namještaja, iskazuju namjeru da svoju dosadašnju djelatnost prošire na više oblike produktivnosti i finalizirane proizvodnje, dok peti iskazuje namjeru proizvodnje u metalnoj industriji, dijelove za automobile, čime se sada navodno bavi u Meksiku.
Potpisanim ugovorom poduzetnici su se obvezali uplatiti ponuđene otkupne iznose, od približno pet tisuća kuna pa do nešto više od 60.000 kuna ovisno o veličine parcele i opremljenosti (polu)srušenim objektima čime će Grad dobiti ukupno nešto više od 200.000 kuna što je, s obzirom na dosadašnja ulaganja, ali i motiv gradskih vlasti za oživljavanjem ovog prostora, najmanje bitan podatak i istovremeno vjerojatno najmanji problem ovim poduzetnicima. Ugovorom oni preuzimaju znatno ozbiljnije i skuplje obveze.
Proizvodnja u roku dvije godine
U roku od šest mjeseci od potpisivanja ugovora svoje parcele su dužni očistiti od godinama izraslog šipražja, drveća i srodnih korova, kao i ukloniti ruševine ili njihove dijelove koji im ubuduće neće biti korisni i upotrebljivi. Već to je korak koji će za većinu iziskivati značajno veće financijsko ulaganje od početne otkupne cijene. U roku od dvije godine od potpisivanja ugovora dužni su na otkupljenom prostoru započeti gospodarsku djelatnost u obimu i vrsti predviđenom poslovnom ponudom na siječanjskom natječaju, pri čemu pet godina ne mogu parcelu ili neki njen dio prodavati, darivati ili na bilo koji drugi način otuđiti. Radi kontrole toga te zadržanog pravo prvokupa, Grad Pakrac to upisuje u sudske zemljišne knjige. No to nije jedino pravo kontrole koje je Grad zadržao prema novim (uvjetovanim) vlasnicima i njihovim poduzetničkim projektom. Kako je rekao Vladimir Gazić, direktor LRA PCP, upravitelja Zone, ali što je i u intervjuu za ovaj broj Lista potvrdila gradonačelnica Anamarija Blažević, nad poduzetnicima će se stalno provoditi nadzor u realizaciji projekata, kako dinamike tako i obima i sadržaja, s pravom jednostranog raskida kupoprodajnog ugovora i uz povrat otkupne cijene Grad parcelu može vratiti u svoje vlasništvo.
Dvorište nerealiziranih i propalih ideja
Osim s ovim objektivno zahtjevnim i sigurno ne jeftinim zadaćama, novi vlasnici parcela trebaju se u koštac uhvatiti i s jednim nematerijalnim problemom, a to je mišljenje da je unazad 20-tak godina ovaj prostor postao dvorište nerealiziranih i propalih poduzetničkih ideja. Zbog edukacije mlađih generacija i ispravljanja niza netočnih ili poluotočnih istina, priču o nestanku diva koji je izgradio Pakrac starog 110 godina (utemeljen 1892. godine) uvijek treba uvijek iznova ponavljati s ciljem „ne ponovilo se“.
Proizvodnja u Drvnoj industriji “Papuk” uslijed financijskih poteškoća i nikada dovoljno obnovljenih proizvodnih potencijala, prestala je 2004. godine, a nakon pokretanja stečajnog postupka periodično su raspisivani natječaji za prodaju zemljišta. Tadašnja početna procijenjena vrijednost nekretnina prelazila je 20 milijuna kuna s tim da se tada „Papukovo“ industrijsko dvorište protezalo na oko 22 hektara. Manji dio tih nekretnina je u raznim kompenzacijskim i inim postupcima promijenio vlasnika, a samo industrijsko dvorište je obezvrijeđeno prodajom pokretnina, među koje je odlukom stečajnih tijela dospio i industrijski kolosijek već tada star više od pola stoljeća, koji je izvađen i prodan u staro željezo gdje su završile i dvije ogromne kranske industrijske dizalice, po principu „kuna za kilogram“. Naravno, svako novo oglašavanje prodaje stečajne imovine značilo je i manju početnu cijenu. No i prije prestanka proizvodnje u, na sve načine u ratu devastiranom, „Papuku“ su raspoložive nekretnine bile prevelike pa je primao u svoje prostore u različitim vremenima različite podstanare. Tako je već sredinom 90-tih godina u njemu počela rad mesarsko-ugostiteljska tvrtka „Vikom“ koja nakon par godina odlazi u stečaj. Uskoro u neiskorišteni dio upravne zgrade useljava i novoosnovani Poduzetnički centar Pakrac koji tamo ostaje do izgradnje vlastite zgrade 2008. godine te prima u kratkotrajni podnajam davno ugašeni pogon proizvodnje seljačkih tepiha koji pokreće HCK Pakrac. Bilo je i drugih podstanara, teško ih je zbog prolaznosti i zapamtiti. Jedan od njih je bila i odavno ugašena tvrtka za proizvodnju PVC stolarije „Polet“. Još poluživi „Papuk“ je na prijelazu stoljeća svoj bivši pogon „Jasen“, južno od glavnog ulaza, iznajmio ambicioznom projektu tvrtke „Staklo SLS“ koja je tržišnu utakmicu igrala nekoliko godina završivši također u stečaju.
Poduzetnički hohštapleraj
Ratom opustošeni drvni kompleks s vječitim minusom na računu činila se kao idealna prilika brojnim domaćim i stranim poduzetnicima. Jednom prilikom krajem prošlog stoljeća tadašnji „Papukov“ direktor, prispio iz Pleternice, Tomica Lešković je izjavio da ima dojam da nekadašnjeg pakračkog drvoprerađivačkog diva u pokušaju brzog bogaćenja obilazi sav hrvatski poduzetnički hohštapleraj. Nemoguće je niti približno pobrojati sve one ideje i namjere koje su takvi poduzetnici nudili „Papuku“. No najdalje je otišla tvrtka koja se predstavljala kao „Tillo“ iz Austrije s razrađenim planovima proizvodnje u „Papuku“ višeslojnog parketa, iverice i još koječega. Priča je otišla toliko daleko da su krajem prošlog stoljeća na svečanoj sjednici Gradskog vijeća u vijećnici tadašnji gradonačelnik Damir Špančić i njihov predstavnik ručno prepilili granu breze ukrašenu hrvatskim i austrijskim obilježjima te je kao suvenir međusobno podijelili označivši početak suradnje i nove ere za „Papuk“. Priča je nakon toga neobjašnjivo utihnula i nestala kao i mnoge druge najave. „Papuk“ je otišao u bespuće stečaja u kojem je kroz osam godina prodajom i krađom pokretnina, odnosno i vremenskim propadanjem nekretnina, s početnih 22 milijuna kuna vrijednost pala na nešto više od četiri. Stečajni postupak urodio je konačno plodom, bar se tako činilo, u ljeto 2012. godine kada se pojavila tvrtka “Ferdinand”, slovenskog porijekla kapitala, sa sjedištem u Dragi Bašćanskoj na otoku Krku, koja je na 14. natječaju za Papukove nekretnine platila 4,5 milijuna kuna, što je uz spomenutu rasprodaju pokretnina, nakon podmirenja troškova stečajnog postupka i nekih drugih dugovanja „Papuka“, omogućilo da njegovi bivši zaposlenici, njih oko 160 koji su imali između jednu i 14 neisplaćenih plaća, naplate svoja ukupna potraživanja od 10 do 15 posto. Kako tko.
Novi vlasnici Papuka najavili su investicije u proizvodnju parenih bukovih ploča, peleta, električne energije i izgradnju moderne pilane. Početak radova na čišćenju ruševnih objekata najavljeni su do kraja godine, a završetak investicije za 15 do 18 mjeseci.
Direktor Ferdinanda Ivan Nemec je najavio da će nova tvornica godišnje prerađivati 50 tisuća prostornih metara oblovine od kojih bi se proizvelo 9 tisuća kubika uzdužno lijepljenih ploča i 35 tisuća tona peleta, a u sastavu tvornice trebalo je izgraditi i energanu na biomasu. Vrijednost investicije je iskazana u veličini od oko 150 milijuna kuna. Ubrzo nakon kupnje, “Ferdinand” je doista zaposlio nekoliko ljudi koji su počeli čistiti ruševine, ponajviše ciglu koja je odvožena iz kruga, ali na tome je i ostalo. Četiri godine kasnije, ruševine bivšeg pakračkog industrijskog ponosa bile su u stanju znatno gorem nego kada su promijenile vlasnika, a potencijalni pompozno najavljeni investitor je postao nedostupan. No ne i njegova imovina.
Novi stečaj stečajne imovine
U rujnu 2016. godine Grad Pakrac kupio je u tom prostoru (sjeveroistočni ugao) parcelu veličine 18.500 četvornih metara (bivši metalni kompleks), ali ne od „Ferdinanda“ nego od zagrebačke tvrtke „Ekonerg holding“ koja je vlasništvo tog dijela dobila temeljom fiducije (zaloga) kao osiguranje za plaćanje tražbine koja očigledno nije podmirena. Definitivna potvrda da „Ferdinand“ nikada ništa neće graditi niti proizvoditi u Pakracu je stigla dva mjeseca poslije kada FINA po službenoj dužnosti, radi blokade računa u iznosu od 1,9 milijuna kuna, pokreće stečajni postupak, pri čemu je sud utvrdio iduće godine ukupan dug u iznosu nešto većem od 5,6 milijuna kuna.
Grad Pakrac je u srpnju 2018. na trećem natječaju u stečaju „Ferdinanda“ za 1,3 milijuna kuna kupio 103 tisuće četvornih metara bivšeg Papukovog dvorišta. Nakon niza pripremnih radnji gdje je najzahtjevnija bila nova parcelacija, ovih dana 68,8 tisuća napokon dobiva novog vlasnika.
Četiri tvrtke rade
No to nisu sve radnje u pokušaju oživljavanja Papukovog industrijskog dvorišta. U jeku „protrčavanja” poduzetničkih inicijativa kroz ovaj prostor, početkom ovog stoljeća, dio dvorišta je otkupila i tvrtka Mont-metal koja se bavi obradom metala i, koliko nam je poznato, jedini je preživjeli poduzetnički pokušaj iz tog doba i bivšeg „Papukovog“ dvorišta pa time koliko toliko umanjuje značaj poduzetničke ukletosti tog prostora. Oživljavanju industrijske proizvodnje na tom prostoru posljednjih godina doprinijeli su i poduzetnici koji su se kao podstanari bavili grubom obradom drvenih trupaca, a koji u najvećem dijelu sada postaju vlasnici prostora koji su koristili prošle dvije ili tri godine. Pored toga, početkom 2020. godine Bravarski obrt Ive Grgića i tvrtka T-M projekt u vlasništvu Zdenke Vukoje su postali prvi stanovnici bivše upravne zgrade uselivši u njeno prizemlje. Približno u isto vrijeme zagrebački poduzetnik vlasnik tvrtke RSA Instalacije iznajmljuje djelomično obnovljeni prostor koji je do stečaja koristila tvrtka Staklo SLS, s namjerom da u njega preseli svoju proizvodnju sistemskih rješenja za telekomunikacije i svjetlovodne tehnike, pojednostavljeno proizvodnje optičkih kablova. Ta četiri živuća projekta, uz ovih pet novih prispjelih na siječanjskom natječaju, trebali bi uskoro postati nova industrijska snaga Pakraca u kojoj bi uz sadašnjih nešto više od 400 zaposlenih u staroj (sjevernijoj) poduzetničkoj zoni bilo ukupno zaposleno oko 550 radnika ili točno polovine od broja koje je u DI „Papuku“ zatekao početak rata. Trideset godina poslije ne zvuči bajno, ali ohrabruje i stoga bi svi trebali navijati da ove poduzetničke ideje uspiju. Svima je jasno da ova nova i parcelizirana drvna industrija još dugo neće proizvesti stolce u kojima će se sjediti ponovo na dvoru britanske kraljice, kao što je to bio slučaj s „Papukovim“, ali će biti veliki pomak i sofisticiraniji proizvod od ispiljene i procijepljene cjepanice koja je sada najčešći proizvod naše drvne industrije.
Ni Grad nije bez obveza
Prodajom zemljišta poduzetnicima Grad nije ostao bez obveza prema njima i skinuo sav svoj teret i odgovornost. Ono najvažnije je da su uspjeli s borbom sa HEP-om za priznavanje prava na takozvanu angažiranu električnu energiju koju je nekada imao na istom prostoru zakupljen „Papuk“. Vrijednost nije mala, riječ je o oko 2,3 milijuna kuna koje bi, da nije bilo ovog uspjeha kod HEP-a, trebao platiti ili Grad ili novi stanari ovog prostora. Koliko je upotrebljiva nekadašnja „Papukova“ vodovodna i kanalizacijska mreža pouzdano nitko ne zna, ali se pretpostavlja da će u prvu ruku biti moguća improvizacija. U zoni, da bi izgledala bar kao ona u sjevernom susjedstvu, pokrenuta prije 15-tak godina, neophodno je još niz infrastrukture kao nogostupi, rasvjeta i slično. U gradskim vlastima se uzdaju u subvencije koje za takve namjere trebaju doći iz domaćih i fondova Europske unije, prvenstveno kroz sanacijski korona program nazvan RECT-EU, koji bi poduzetnicima u Hrvatskoj za ovakve programe na raspolaganje stavio oko 200 milijuna kuna.
Pokretanje poduzetničke zone nije brzi vlak. Znamo to iz one toliko spominjane sjevernije gdje su godine trebale proći prije nego što je iz nje izašao prvi proizvod. No vlak koji s polazne stanice ma bilo kojom brzinom nikada ne krene, nikada neće niti stići na svoj cilj. Dokaz tome je ovih 17 godina koliko je prošlo otkad je ugašen posljednji stroj u „Papuku“ i otkad na tom prostoru caruje tišina u kojoj je raslo nikome potrebno raslinje. Buka nastala stalnim pitanjima svih ovih godina „što je s Papukom“ i „kad će Papuk“ valjda će se sada napokon s poluslužbenih i službenih mjesta preseliti tamo gdje je najpoželjnija – na gradilišta budućih proizvodnih pogona.
Razvijanje prometne infrastrukture lakmus je papir svake iole razvijene sredine, a koraku u budućnost na tom polju odnedavno doprinosi i tvrtka Detas iz Pakraca s najnovijim trendovima LED rasvjete. Iz njihovih redova proizlazi inovativni koncept „Pametni i sigurni pješački prijelazi (APL)“, osmišljen u suradnji ove tvrtke, smještene na južnom izlazu iz grada, s matičnom kućom Detas SpA Italija iz Brescie.
O čemu se zapravo radi?
Tvrtka Detas je početkom 2020. godine započela kampanju za sigurne pješake. U današnje vrijeme je velika mobilnost na prometnicama, čime se povećava i mogućnost nezgoda. Takvi razlozi uvjetovali su traganje za efikasnim rješenjima i što bolju sigurnost sudionika u prometu. Kako bi bio siguran, pješački prijelaz mora biti pravilno signaliziran i osvijetljen te na to upozoriti vozača iz sigurne udaljenosti.
Upravo u tom elementu osvjetljenja te implementacijom svog proizvoda, svoju priliku prepoznala je ekipa iz pakračkog Detasa ponudivši tržištu koncept pametnog pješačkog prijelaza.
Potvrdila nam je to Jelena Bartoš, predstavnica za marketing društva Detas.
„Koncept osvjetljenja i signalizacije, koji zovemo APL razvijen je u Detas SpA Italija, a brand i kampanja „Pametni i sigurni pješački prijelazi“ osmišljen je s našim Detas prodajnim timom u Svetoj Nedelji. Proizvodnja svih komponenti rasvjete i signalizacije radi se u našoj tvornici u Pakracu“, kazala nam prilikom kratkog razgovora ova Slavonka, studentica posljednje godine ekonomije i menadžmenta u Zagrebu, kćerka poznatog gospodarstvenika iz Pakraca Zdravka Bartoša.
Oni danas tržištu nude tri vrste APL signalizacije: Klasik, Smart i Solar. Ova prva je jednostavna i radi se o nadogradnji starih instalacija i modernizaciji postojećeg osvjetljenja i signalizacije. Smart predstavlja evoluciju osvjetljenja prijelaza kako bi bili interaktivniji i sigurniji. Npr. kad pješak prelazi cestu sustav se, između ostalog, uključuje pritiskom na tipku ili pomoću senzora te regulira razinu osvjetljenja od 40 do 100 posto. Solarni je nastao iz potrebe da se osigura signalizacija i osvjetljenje čak i onih pješačkih prijelaza koji se nalaze na mjestima gdje nema instalirane niskonaponske mreže.
Pametni i sigurni pješački prijelazi, naglašava ovdje Bartoš, su razvijeni prema najnovijim europskim normama sve s ciljem da višestrano i poboljšano osvjetljenje pješačkog prijelaza promijeni percepciju vozača prema pješacima.
Takva rješenja su odmah prepoznali neki gradovi u Hrvatskoj i požurili s njihovom primjenom uz vrlo pozitivan „feedback“ građana. Do same primjene u praksi na hrvatskim prometnicama došli su putem javnog natječaja, najprije onog zagrebačkog ŽUC-a…
„ŽUC je objavio natječaj za osvjetljavanje pješačkih prijelaza. Mi smo se prijavili s našim APL konceptom koji je prepoznat i ukazano nam je povjerenje. Danas već možete vidjeti ovakve prijelaze instalirane na prometnicama u Sv. Nedelji, Kloštar Ivaniću, Stupniku, Dubravi, Zaprešiću… Također, Detas se na isti način probio i u Trogir putem natječaja za projekt ”I tebe se pita!” te ga također osvojio i to odabirom građana. Isto tako, postavljanje prijelaza je u planu ili izvođenju u mnogim općinama i gradovima širom Hrvatske“, zadovoljna je razvojem situacije Jelena.
Sama izvedba projekta APL Pametnog i sigurnog pješačkog prijelaza, od zaključenja ugovora do preuzimanja izgrađenog sustava, traje u prosjeku od 3 do 5 mjeseci, ovisno o vrsti, organizaciji izgradnje i o vremenskim uvjetima. Cijenu sustava definira širina i klasa prometnice te oprema koju želimo instalirati, a trošak izgradnje se kreće od 80.000 do 130.000 kuna, ovisno o odabranom modelu“, izvijestila je i dodala da je pakračka tvrtka, u suradnji s partnerima, u stanju odradit projekt u cjelini.
Tvrtka Detas je u Pakacu, kao tvrtka kćer one iz Brescie, s radom započela u studenom 2017. godine kad je otvoren novi proizvodni pogon LED rasvjete i signalizacije. Danas ova tvrtka zapošljava 18 ljudi, a usvajanjem aktualnog programa „Pametnih pješačkih prijelaza“ uvjereni smo da će i ta brojka uskoro početi rasti.
